Dva poništena Beljina pogotka u porazu Dinama od Rudeša: Jesu li suci donijeli ispravne odluke?

Poraz Dinama od Rudeša (1:0) u 12. kolu SuperSport HNL-a obilježile su brojne sudačke odluke, tri poništena pogotka Diona Drene Belje i izravni crveni karton Ikera Almene. Posebnu pozornost izazvala je gotovo šestominutna VAR provjera u 79. minuti, nakon koje je sudac Ante Čulina poništio Dinamov pogodak za izjednačenje. Iako su odluke sudačkog tima bile ispravne, trajanje posljednje provjere ostavilo je prostora za raspravu o učinkovitosti VAR sustava.

Je li Dinamo oštećen za kazneni udarac u 4. minuti?

Već na samom početku utakmice dogodila se prva sporna situacija. U četvrtoj minuti Beljo je završio na travnjaku unutar kaznenog prostora nakon duela sa Slavkom Bralićem. Sudac Čulina nije dosudio kazneni udarac, a njegovu odluku potvrdio je i VAR nakon kratke provjere.

Iako je između dvojice igrača postojao kontakt, sama činjenica da je do kontakta došlo ne znači automatski i prekršaj. Pri procjeni takvih situacija važno je sagledati cjelokupan razvoj akcije, intenzitet kontakta, kretanje igrača i njegovu mogućnost dolaska do lopte.

U konkretnom slučaju Beljo nije imao realnu mogućnost doći do lopte, a kontakt s Bralićem nije bio takvog intenziteta da bi opravdao dosuđivanje kaznenog udarca. Odluka Čuline da dopusti nastavak igre bila je ispravna.

Prvi poništeni pogodak Belje zbog zaleđa

U završnici prvog poluvremena, tijekom sudačke nadoknade, Dinamo je uspio zatresti mrežu Rudeša, ali Beljin pogodak nije priznat zbog zaleđa.

Pomoćni sudac ispravno je procijenio položaj Dinamova napadača, a naknadna VAR provjera potvrdila je odluku donesenu na terenu.

Almenin crveni karton potpuno opravdan

U 72. minuti Dinamo je ostao s desetoricom igrača nakon što je Iker Almena u duelu s Felipeom Curcijem suparnika namjerno udario laktom u predjelu lica.

Čulina je bez razmišljanja opravdano pokazao izravni crveni karton.

Prema Pravilima nogometne igre, udaranje suparnika laktom, kada uključuje prekomjernu silu ili brutalnost, može predstavljati nasilno ponašanje i zahtijevati isključenje. Pritom nije presudno nalazi li se lopta u neposrednoj blizini igrača, nego priroda samog postupka.

U ovoj situaciji nije bilo osnove za blažu disciplinsku sankciju. Čulina je ispravno prepoznao nasilno ponašanje i donio odgovarajuću odluku.

Šest minuta VAR provjere zbog Beljina igranja rukom

Najviše rasprave izazvala je situacija iz 79. minute. Beljo je nakon dodavanja Josipa Mišića izbio pred vrata Rudeša i postigao pogodak za izjednačenje. Međutim, uslijedila je dugotrajna VAR provjera koja je trajala gotovo šest minuta, nakon čega je Čulina pozvan na pregled snimke uz teren (OFR).

Sporni detalj bio je dodir lopte s Beljinom rukom neposredno prije postizanja pogotka. Ruka se pritom nalazila uz tijelo, zbog čega se na prvi pogled moglo zaključiti kako nema elemenata kažnjivog igranja rukom.

Međutim, Pravilo 12 jasno razlikuje uobičajene situacije igranja rukom od slučaja kada igrač neposredno nakon dodira lopte vlastitom rukom postigne pogodak.

Ako se lopta slučajno odbije u ruku koja se nalazi u prirodnom položaju i ne čini tijelo neprirodno većim, takav kontakt u pravilu nije prekršaj. No, kada isti igrač neposredno nakon tog dodira postigne pogodak, pravila su nedvosmislena. Pogodak mora biti poništen, neovisno o namjeri igrača ili položaju njegove ruke.

Upravo se takva situacija dogodila Belji. Stoga je konačna odluka sudačkog tima bila potpuno ispravna.

Ono što ipak zaslužuje kritiku jest trajanje VAR provjere. Kada se utvrdi da je strijelac neposredno prije pogotka dodirnuo loptu rukom, a sam dodir nije dvojben, nema potrebe za dugotrajnim analiziranjem je li ruka bila u prirodnom položaju. Takva provjera mora biti znatno učinkovitija.

Ispravne odluke, ali VAR mora biti brži

Promatrajući ključne sudačke situacije, nema osnove za zaključak da je Dinamo oštećen. Nedosuđeni kazneni udarac u četvrtoj minuti, poništeni pogoci zbog zaleđa i igranja rukom te Almenino isključenje bile su ispravne odluke sudačkog tima.

Ipak, utakmica je još jednom pokazala da ispravna konačna odluka nije jedino mjerilo kvalitete suđenja. Jednako je važan način na koji se do nje dolazi.

VAR treba pomoći sucima da isprave očite pogreške, a ne stvarati nepotrebne višeminutne prekide u situacijama koje pravila jasno definiraju.