Objašnjenja nogometnih pravila
Suđenje na Svjetskom prvenstvu 2026.: Tehnologija, politički presedani i sustavni problemi, ali i neke pozitivne promjene
Nakon analize suđenja, reakcija aktera na terenu te objašnjenja FIFA-ine sudačke komisije, generalni dojam o suđenju na Svjetskom prvenstvu 2026. godine može se svesti na jedan paradoks: nikada nismo imali više tehnologije, a rijetko smo kada imali manje povjerenja u sudačke odluke.
Suđenje u globalu nije bilo loše, ali je VAR sustav postao previše aktivan, nedosljedan i proceduralno teško razumljiv. Proširenjem ovlasti VAR-a, sustav je iz alata za ispravljanje očitih pogrešaka mutirao u mehanizam za “ponovno suđenje” utakmica iz usporenih snimki, ispravljajući mikroskopske detalje, dok su jasni prekršaji prolazili nekažnjeno.
U nastavku donosimo analizu ključnih događaja koji su obilježili prvenstvo, s posebnim osvrtom na tehničke i proceduralne presedane.
Svjetsko nogometno prvenstvo
Najnovije sa Svjetskog nogometnog prvenstva 2026.
Ivan Bebek na Svjetskom prvenstvu 2026. 11 puta u VAR sobi, 3 puta glavni VAR sudac
Sudačka statistika na SP-u 2026.: desetorica bez utakmica, sedmorica s četiri nastupa
Vinčićevo suđenje u finalu solidno, ali ne i na vrhunskoj razini
Slovenac Slavko Vinčić sudi finale Svjetskog prvenstva
Suđenje Engleska-Argentina: kriterij koji favorizira agresivniju momčad
Suđenje na Svjetskom prvenstvu 2026.: Slučaj Balogun i udar na integritet natjecanja
Pravi presedan i najveća kontroverza prvenstva nije se dogodila na travnjaku, već izvan njega. U utakmici protiv Bosne i Hercegovine, američki napadač Folarin Balogun opravdano je isključen nakon intervencije VAR-a zbog opasnog starta đonom na list Tarika Muharemovića. Iako start nije izgledao namjerno, jasno je ugrožavao sigurnost suparnika i crveni karton je neosporan.
No, skandal je uslijedio nakon utakmice. Balogunu je nakon javnog i političkog pritiska (uključujući otvoreno priznanje Donalda Trumpa da je kontaktirao predsjednika FIFA-e Giannija Infantina) – FIFA automatsku zabranu nastupa pretvorila u uvjetnu kaznu. To mu je omogućilo igranje već u sljedećoj utakmici protiv Belgije.
Ovakav potez šalje poražavajuću poruku. Sudac i VAR donijeli su ispravnu odluku na terenu, no politička intervencija stvorila je dojam da se disciplinska pravila mogu savijati pod pritiskom moćnika. Čak i ako se FIFA birokratski pokrila člankom 27. Disciplinskog pravilnika, izostanak transparentnog obrazloženja ozbiljno je narušio povjerenje u neovisnost njezinih tijela i bacio sjenu na cjelokupno prvenstvo.
VAR nedosljednost: Od mikroskopskih kontakata do ignoriranja očitog
Problem VAR-a na ovom prvenstvu bio je nedostatak jasnog praga za intervenciju. Dok su neke odluke bile tehnički obranjive, njihova primjena bila je izrazito neujednačena.
Po prvi puta VAR se uključio zbog pogrešnog identiteta kod žutog kartona na utakmici Švicarska-Argentina. Sudac je dosudio prekršaj za Švicarsku i pokazao Paredesu žuti karton. VAR provjerom je zaključeno da je Švicarski igrač simulirao što se kažnjava žutim kartonom. Sudac je promijenio odluku te pokazao drugi žuti, odnosno crveni karton igraču Švicarske.
Da je Paredes prošao bez žutog kartona VAR ne bi smio intervenirati, jer se radilo o običnom prekršaju na sredini terena. Odluka je donesena ispravno na temelju novih Pravila, no postavlja se pitanje gdje je granica. Švicarska je na kraju postala žrtva novog pravila, što je imalo izravan utjecaj na konačni rezultat utakmice.
Primjer nedosljednosti VAR-a vidimo u proizvoljnoj “napadačkoj fazi”. Egiptu je poništen pogodak protiv Argentine jer se VAR vratio duboko u akciju kako bi pronašao raniji prekršaj. Nasuprot tome, u utakmici Ekvadora i Njemačke, VAR je potpuno ignorirao visoko podignutu nogu i opasan start Aleksandra Pavlovića neposredno prije njemačkog pogotka.
Veliki sudački previdi i neshvatljivi previdi VAR-a
Gani protiv Engleske, nakon jasnog starta Konse na nogu Aduu bez igranja loptom, nije dosuđen kazneni udarac.
Faghani je neshvatljivo propustio dosuditi kazneni udarac za Francusku nakon prekršaja na Mbapeu koji je u punom trku utrčao u kazneni prostor. Sudac je pozvan na OFR pregled zbog jasne i očigledne pogreške, ali je ostao pri svojoj odluci da je Francuz inicirao kontakt. Više o ovom slučaju ovdje.
Poništen gol Gvardiola protiv Portugala
Utakmica Hrvatske i Portugala savršeno je oslikala tehničku sterilnost modernog suđenja. Odluka o poništavanju izjednačujućeg pogotka Joška Gvardiola u 13. minuti nadoknade drugog poluvremena izazvala je buru, no s tehničkog stajališta, odluka suca Espena Eskåsa bila je ispravna.
Sudac je napravio upravo ono što su od njega tražili šefovi sudačke komisije. Iako se golim okom na snimci ne može sa sigurnošću utvrditi da je Igor Matanović glavom dodirnuo loptu prije nego što je došla do Marija Pašalića u zaleđu, heartbeat tehnologija iz Connected Ball sustava registrirala je taj minimalni dodir. Eskås je poništio odluku nakon VAR provjere i OFR pregleda te dosudio prekršaj zaleđa, zbog čega je utakmica završila pobjedom Portugala. Važno je napomenuti da su na istoj utakmici, ispravno poništena još tri pogotka – jedan Portugalu i dva Hrvatskoj. Sve odluke su donijeli suci na terenu, a VAR ih je samo potvrdio.
Tehnologija je dovela i do kaznenog udarca iz kojeg je Portugal izjednačio. U duelu je Nikola Vlašić s obje ruke povukao portugalskog napadača i spriječio ga u dolasku do lopte. Iako je kontakt bio jasan, na ovom prvenstvu u mnogim sličnim duelima, unutar i izvan kaznenog prostora, prekršaji nisu suđeni. Ako je FIFA doista zauzela stav da se neće suditi lagani prekršaji i “mekani” kazneni udarci, onda, radi dosljednosti, niti ovo nije smio biti kazneni udarac.
Misterij Spidercam kabela: Norveška – Engleska
Četvrtfinale između Norveške i Engleske (1:2) ponudilo je bizarnu situaciju. U sudačkoj nadoknadi prvog poluvremena, nakon ispucavanja norveškog vratara, lopta je naglo promijenila putanju i pala pred engleske igrače, iz čega je Bellingham postigao izjednačujući pogodak. Norvežani su oštro prosvjedovali tvrdeći da je lopta udarila u noseći kabel Spidercam kamere.
Da je kontakt potvrđen, pogodak je morao biti poništen (vanjski utjecaj) i igra nastavljena spuštanjem lopte. Televizijske snimke doista stvaraju uvjerljiv dojam da je lopta mogla okrznuti kabel, a nagla promjena putanje opravdava norveške sumnje. Međutim, FIFA-in senzor u lopti nije registrirao kontakt (nije bilo skoka u heartbeatu), a ne postoji javno dostupan kadar koji ga nedvojbeno potvrđuje.
Prema tome, nema dovoljno dokaza da bi se Bellinghamov pogodak proglasio neregularnim ili odluka francuskog suca Clémenta Turpina jasnom pogreškom. Situacija je ipak pokazala ozbiljan komunikacijski problem. FIFA je imala sofisticiranu tehnologiju, ali je javnosti ponudila samo paušalni zaključak i pojednostavljeni grafikon. Malo više transparentnosti ne bi srušilo carstvo; samo bi pokvarilo nekoliko teorija zavjere, što bi internet nekako preživio.
Novo pravilo u praksi: Crveni kartoni za pokrivanje usta
Ovo prvenstvo donijelo je i jednu bitnu, strogu novost u primjeni pravila ponašanja. Po prvi puta u povijesti su dva puta pokazani izravni crveni kartoni jer je igrač tijekom konfrontacije prekrio rukom usta. Riječ je o novoj smjernici prema kojoj se igraču može pokazati crveni karton zbog same sumnje na korištenje uvredljivog ili rasističkog rječnika, u situacijama kada namjerno skriva usne kako se ne bi moglo pročitati što izgovara. Ovo je jasan signal FIFA-e u borbi protiv verbalnog zlostavljanja na terenu.
Konačni dojam: Kriterij koji je nagradio agresiju
FIFA-ina komisija za suđenje je od sudaca tijekom cijelog prvenstva tražila da se pušta oštrija igra sa što manje suđenih “laganih” prekršaja. Niži prosjek žutih kartona nego na prethodnim prvenstvima jasno nam govori da je zauzet kriterij u kojem se rubni startovi za opomenu sankcioniraju isključivo običnim prekršajem.
Takav kriterij izravno je pogodovao agresivnijim momčadima poput Argentine, koje su često ulazile u duele na samom rubu žutog kartona, a bivale su kažnjene samo dosuđenim prekršajem. Često se događalo da su suci puštali očigledna guranja ili podmetanja u skoku. Kriterij je nominalno bio podjednak za sve, no matematički je išao u prilog momčadima s većim volumenom grublje igre. Ako je raspodjela prekršaja na utakmici bila 2/3 naspram 1/3, takav je otprilike bio i omjer pretrpljenih, a nedosuđenih prekršaja. Ako me momčad pretrpjela 2/3 ukupnih prekršaja, otprilike je još toliko pretrpjela od nedosuđenih prekršaja.
Suđenje je u globalu bilo zadovoljavajuće, ali je često bilo jako iritantno, kako za igrače, tako i za gledatelje. Temeljna uloga suca je zaštita sigurnosti igrača. Sudac ne može unaprijed spriječiti prekršaj, ali dosljednim i pravilnim kažnjavanjem štiti aktere na terenu. Ako igrači znaju da se gruba igra neće tolerirati, pazit će na ulaske u duele.
Potrebna je dosljednija primjena Pravila i stegovnih mjera
Prekršaje je potrebno suditi dosljedno i transparentno. Korištenje tjelesne snage je oduvijek bilo dopušteno. Pretjerano korištenje tjelesne snage je prekršaj. Na ovom svjetskom prvenstvu su pomaknute granice dozvoljenog korištenja tjelesne snage, prvenstveno kod guranja. Intenzitet se treba prosuđivati na temelju situacije. Različito je ako je igrač ukopan na mjestu i gradi loptu ili je u trku ili skoku. U trku ili skoku se igrača lakše izbacuje iz težišta i onemogućuje da zadrži ili dođe u posjed lopte.
Stegovne mjere treba primjenjivati dosljedno bez obzira u kojoj se minuti utakmice dogodio prekršaj za karton. Igrač koji je u ranoj fazi kažnjen žutim kartonom mora postati oprezniji i spustiti intenzitet. Najbolji primjer vidjeli smo u samom finalu, kada je argentinski veznjak Enzo Fernández svoj prvi žuti karton dobio u 82. minuti zbog prigovora, a onda je u 90.+4 minuti zasluženo dobio i drugi zbog preoštrog starta na nogu suparnika. Često igrači rano opterećeni žutim kartonom smanjuju intenzitet prekršaja zbog straha od isključenja. Upravo strogim sankcioniranjem oštrijih prekršaja suci mogu zaštititi igrače od ozljeda.
Pozitivne strane suđenja na Svjetskom prvenstvu
Od pozitivnih stvari na Svjetskom prvenstvu 2026. treba pohvaliti nekoliko detalja. Doneseno je značajno više ispravnih odluka na terenu nego ranije. U Katru su suci uglavnom čekali da mala zaleđa provjeri i presudi VAR. U finalnoj utakmici je pomoćni sudac na terenu odličnom procjenom presudio da se radilo o zaleđu. Analiza je pokazala da se radilo o zaleđu od tek nekoliko centimetara. Svakako treba pohvaliti pomoćnog suca Kovačiča na odličnoj odluci. Na utakmici Portugal-Hrvatska čak su 3 pogotka ispravno poništena odlukama pomoćnih sudaca zbog prekršaja zaleđa.
Primjetan je veliki napredak kod primjene tehnologije poluautomatiziranog zaleđa (SAOT). Većina odluka je donesena na način da se VAR provjera nije uopće primijetila. Ako je presuđeno na terenu, unutar minute je došla potvrda. Ako se provjeravao pogodak, provjera bi često trajala kraće od slavlja igrača na terenu.
Čak i kod kaznenih udaraca, suci su manje oklijevali pokazati na bijelu točku. U Katru je 44% (čak 10 od 23) kaznenih udaraca dosuđeno nakon OFR pregleda, dok je na na ovom SP-u taj broj pao na 33% (7 od 21). Nakon što je uveden VAR, pojedini suci su počeli dosuđivati manje kaznenih udaraca, očekujući ispravku ako je postojao prekršaj za kazneni udarac. Način suđenja kakvo je bilo na ovom prvenstvu je smjer u kojem nogomet mora ići. VAR je tehnologija koja sucima pomaže donijeti ispravnije odluke, a ne smije biti sredstvo koja će suditi umjesto njih.
