Suđenje Francuska-Španjolska: Deschamps kritizirao suđenje. Je li Francuska doista oštećena?

Francuski izbornik Didier Deschamps nije skrivao nezadovoljstvo suđenjem nakon poraza od Španjolske u polufinalu Svjetskog prvenstva. Francuska je izgubila 2:0, a Deschamps je nakon utakmice javno doveo u pitanje kvalitetu suđenja salvadorskog suca Ivána Bartona.

Deschamps pritom nije izravno tvrdio da je Francuska izgubila zbog suca. Priznao je da je Španjolska bila bolja te da njegova momčad nije odigrala na potrebnoj tehničkoj i taktičkoj razini.

Ipak, njegove riječi nisu bile bezazlene:

Svjetsko nogometno prvenstvo

Najnovije sa Svjetskog nogometnog prvenstva 2026.

Prikaži sve

SP 2026. se pretvara u lakrdiju: FIFA-i politika i profit ispred poštenja i integriteta

Analiza suđenja utakmice Meksiko-Engleska: Tuchel neopravdano kritizira suce i VAR

Mit o “vječno oštećenima”: Kako mediji manipuliraju navijačima i koliko Hrvati poznaju nogometna pravila?

Četiri poništena pogotka na utakmici Hrvatska-Portugal. Analiza suđenja Espena Eskåsa

Norvežanin Espen Eskås je glavni sudac Hrvatska-Portugal

„Prije svega, sami smo krivi i ne želim nikoga optuživati. Postavljam pitanje, ali neću na njega odgovoriti. Je li sudac imao potrebnu razinu za suđenje polufinala Svjetskog prvenstva?“, poručio je Deschamps.

Francuski izbornik poslije je ponovio sličnu poruku na konferenciji za medije. Kazao je da ne želi djelovati kao netko tko se žali samo zato što je izgubio, ali je ponovno doveo u pitanje Bartonovu razinu. Na pitanje odnosi li se njegova kritika na kazneni udarac, odgovorio je da se ne radi samo o toj odluci.

Najviše se raspravljalo o kaznenom udarcu iz kojeg je Španjolska povela. Druga važna situacija bio je start francuskog igrača Michaela Olisea na Rodriju, nakon kojeg Barton nije pokazao ni žuti ni crveni karton.

U 20. minuti Lamine Yamal krenuo je prema lopti u francuskom kaznenom prostoru. Lucas Digne pokušao ju je ispucati, ali je zakasnio i nogom udario španjolskog napadača.

Barton je bz oklijevanja dosudio kazneni udarac.

Dio francuskih reakcija bio je usmjeren na tvrdnju da Digne nije vidio Yamala i da nije imao namjeru udariti ga. U pojedinim komentarima odluka je predstavljena kao prestroga, dok je Deschamps suptilno problematizirao kazneni udarac.

Tvrdnja da Digne nije vidio protivnika može objasniti kako je do prekršaja došlo. Ona ne mijenja odluku suca. Kada bi bilo važno je li igrač vidiio suparničkog igrača prije prekršaja, onda bi isto tako morao vidjeti i biti svjestan igrača prije nego mu oduzme loptu.

Prema Pravilima nogometne igre, za dosuđivanje izravnog slobodnog udarca ili kaznenog udarca nije potrebno dokazati da je igrač namjerno udario protivnika, niti da je unaprijed primijetio suparnika. Dovoljno je da je njegov postupak bio neoprezan i da je došlo do kontakta koji je spriječio suparnika u oduzimanju lopte.

Digne je pokušao odigrati loptom, ali ju je promašio i udario Yamala. Činjenica da nije vidio protivnika ne oslobađa ga odgovornosti. Naprotiv, pokazuje da je pokušao izvesti zamah nogom bez odgovarajuće procjene nalazi li se protivnički igrač u njegovoj neposrednoj blizini.

Zbog toga se radi o ispravno dosuđenom kaznenom udarcu.

Digneov prekršaj nije izoliran slučaj. Na istom Svjetskom prvenstvu već smo vidjeli dvije vrlo slične situacije. Jednu je izazvao Luka Modrić protiv Engleske, a drugu Harry Kane protiv Meksika.

U utakmici Hrvatske i Engleske Luka Modrić pokušao je odigrati loptu nakon ubačaja iz kuta. Noni Madueke stigao je do lopte prije njega, nakon čega je Modrić udario engleskog igrača.

Modrić nije imao namjeru napraviti prekršaj, pokušavao je igrati loptom, ali je zakasnio i udario protivnika. Sudac je dosudio kazneni udarac za Englesku.

Odluka je bila ispravna jer namjera igranja loptom ne poništava neoprezan kontakt s protivnikom.

Vrlo slična situacija dogodila se u utakmici Engleske i Meksika.

Harry Kane nalazio se u vlastitom kaznenom prostoru i pokušao je odigrati loptu. Pritom je zakačio nogu meksičkog igrača Briana Gutiérreza. Sudac isprva nije dosudio kazneni udarac, ali je VAR pregledom utvrđeno da je Kane napravio prekršaj.

Nakon pregleda snimke sudac je promijenio odluku i dosudio kazneni udarac za Meksiko.

Kane nije namjerno udario protivnika. Međutim, njegov pokušaj igranja loptom završio je nedopuštenim kontaktom. Kao i u Modrićevu i Digneovu slučaju, namjera i što nisu vidjeli suparničkog igrača nisu bile presudne.

Usporedba pokazuje gotovo jednak obrazac:

• Modrić pokušava igrati loptom, zakasni i udara Maduekea.
• Kane pokušava igrati loptom, ali zakači Gutiérreza.
• Digne pokušava izbiti loptu, promašuje je i udara Yamala.

U sva tri slučaja obrambeni igrač nije namjeravao napraviti prekršaj niti je bio svijestan prisutnosti suparnika. Ipak, u sva tri slučaja svojim je neopreznim postupkom udario protivnika u vlastitom kaznenom prostoru.

Zato su u sve tri situacije dosuđeni kazneni udarci.

To pokazuje dosljednost u primjeni Pravila nogometne igre. Tri vrlo slične situacije završile su trima jednakim odlukama. Kazneni udarac protiv Francuske zato nije bio prestrogo dosuđen, nego je predstavljao nastavak kriterija koji su suci već primjenjivali na istom prvenstvu.

Nije postojao poseban kriterij protiv Francuske, Hrvatske ili Engleske. Igrač koji pokuša igrati loptom i nakon toga neoprezno udari protivnika snosi odgovornost za svoj postupak.

Upravo zbog usporedivosti tih situacija teško je prihvatiti tvrdnju da je kazneni udarac protiv Francuske bio prestrog. Da sudac nije dosudio kazneni udarac, odstupio bi od kriterija koji je već bio primijenjen u gotovo jednakim situacijama na istom turniru.

Francuzi su tražili i moguće igranje rukom Yamala prije Digneova prekršaja.

Dostupne snimke pokazivale su kontakt lopte s gornjim dijelom Yamalove ruke ili ramena. Međutim, svaki dodir lopte s rukom nije automatski prekršaj.

Potrebno je utvrditi je li igrač namjerno krenuo rukom prema lopti ili je položajem ruke neprirodno povećao površinu tijela. Također treba utvrditi je li kontakt bio ispod granice koja se prema Pravilima smatra ramenom.

U ovoj situaciji nije bilo dovoljno elemenata za kažnjivo igranje rukom. Kontakt je bio u području rukava i gornjeg dijela ruke, a nije bilo jasnog pokreta ruke prema lopti.

Nakon Bartonove odluke VAR je provjerio cijelu napadačku fazu koja je prethodila kaznenom udarcu. To se naziva tihom provjerom. VAR pregledava dostupne snimke, ali ne poziva suca na pregled uz teren ako ne utvrdi jasnu i očitu pogrešku ili propušteni incident.

Provjeren je Digneov kontakt s Yamalom, kao i mogući prethodni kontakt lopte s Yamalovom rukom. Budući da je sudac donio ispravnu odluku, nije bilo potrebe za intervencijom.

Druga važna situacija dogodila se kada je Michael Olise kramponima nagazio Rodrija u predjelu gležnja.

Za razliku od kaznenog udarca, ova Bartonova odluka nije bila dobra.

Sudac je dosudio prekršaj, ali nije pokazao karton. To je teško opravdati jer je kontakt ostvaren kramponima iznad stopala, u osjetljivom području gležnja.

Takvi startovi mogu se kazniti žutim, a u nekim situacijama i crvenim kartonom, ovisno o intenzitetu, brzini, mjestu kontakta, položaju noge i opasnosti za sigurnost protivnika.

Rodrijeva noga u trenutku kontakta nije bila potpuno oslonjena na tlo i nije se radilo o stajnoj nozi koja je nosila punu težinu tijela. Zbog toga je vjerojatnost teške ozljede bila manja nego da je noga bila čvrsto oslonjena na podlogu, što je važan element u procjeni.

Olise je kramponima pogodio gležanj, što ide u smjeru težeg prekršaja. S druge strane, kontakt nije imao najveći mogući intenzitet, noga nije bila stajna, a Olise nije punom snagom prošao kroz protivnikovu nogu.

Zbog toga se može braniti odluka o žutom kartonu zbog nesmotrenog starta. Mogao bi se braniti i crveni karton ako sudac procijeni da je Olise ugrozio sigurnost protivnika.

Problem nije u tome što Barton nije pokazao crveni karton. Problem je što nije pokazao nikakav karton.

S obzirom na mjesto kontakta i način ulaska u duel, najmanje žuti karton bio je potreban. I francuski 20 Minutes priznao je da su Španjolci imali razloga prigovarati zbog nekažnjavanja Oliseova starta.

VAR ne pregledava situacije samo radi mogućeg žutog kartona. Može intervenirati kod mogućeg izravnog crvenog kartona ili drugog žutog kartona, ali samo kada utvrdi jasnu i očitu pogrešku suca ili ozbiljno propušten događaj.

Oliseov start nalazio se na granici između žutog i crvenog kartona. Budući da se obje stegovne mjere mogu argumentirano braniti, VAR nije imao dovoljno čvrstu osnovu zaključiti da je izostanak crvenog kartona jasna i očita pogreška, a nije mogao pozvati Bartona samo zato da mu preporuči žuti karton.

Zato smo dobili prema VAR protokolu moguć, ali za suđenje ipak nezadovoljavajući ishod. Sudac je pogriješio jer nije pokazao najmanje žuti karton.

Deschampsovo nezadovoljstvo moglo je poslužiti kao povod francuskim medijima da poraz pretvore u veliku priču o sudačkoj nepravdi. Većina najutjecajnijih medija to ipak nije učinila.

Le Parisien je nakon dodatne analize Bartonovo suđenje opisao kao popustljivo, ali uglavnom dosljedno, bez velikih pogrešaka. Medij je prenio Deschampsovu kritiku, ali je nije prihvatio kao dokaz da je Francuska eliminirana zbog suca.

L’Équipe je mnogo više prostora posvetio lošoj igri Francuske, slaboj povezanosti njezinih linija i razlici u kvaliteti veznog reda. Francuskim je igračima dodijelio vrlo niske ocjene, dok je Rayan Cherki izjavio da Francuska nije izgubila zbog suca, nego zbog vlastitih tehničkih i taktičkih slabosti.

Još je oštriji bio 20 Minutes. Taj je francuski medij ocijenio da je Deschamps pogriješio napadajući suca nakon utakmice u kojoj je Španjolska bila bolja. U tekstu je navedeno da Barton nije sve napravio ispravno, ali da nije bilo dovoljno osnove za govor o sudačkom skandalu.

Le Parisien je u izvještaju s utakmice također naglasio španjolsku kontrolu i francusku nemoć, dok su Mbappé i drugi francuski igrači govorili o tehničkim i taktičkim problemima vlastite momčadi.

Francuski mediji tako nisu nekritički preuzeli Deschampsovo nezadovoljstvo. Prenijeli su njegove riječi, provjerili sporne situacije i većinom zaključili da suđenje nije glavni razlog poraza.

Nakon hrvatskog poraza od Portugala medijski se okvir mijenjao tijekom sati nakon utakmice.

Navijači i mediji su nakon završetka susreta uglavnom bili ponosni na odigrano drugo poluvrijeme. Naglašavala se hrabrost momčadi, veliki broj prilika i dramatična završnica. Hrvatska je imala čak tri poništena pogotka zbog zaleđa, dok je jedan pogodak poništen i Portugalu.

Prve reakcije uglavnom su govorile o nesretnom porazu i malim detaljima koji su odlučili utakmicu. Index je u noći nakon utakmice pisao da se Hrvatska nakon takvog drugog poluvremena nema čega sramiti te da je odigrala jedno od svojih najboljih napadačkih poluvremena. Također je u prvom komentaru na suđenje nakon utakmice objavio kako je pogodak za 2:2 ispravno poništen.

Međutim, kako su se nizale izjave iz hrvatskog tabora i izdvajale pojedine sudačke situacije, dio medijskog fokusa premjestio se s igre na suca. Hrvatska javnost praktično je zaspala ponosna na odigrano drugo poluvrijeme i nesretna zbog poraza, a probudila se gnjevna na norveškog suca Eskasa.

To ne znači da nije bilo opravdanih pitanja o pojedinim odlukama. Problem nastaje kada se nekoliko spornih ili emocionalno bolnih situacija naknadno spoji u opću tezu da je reprezentaciji oduzet prolazak.

Najveći francuski mediji nakon poraza od Španjolske uglavnom nisu krenuli tim putem. Nisu oblikovali javno mišljenje u smjeru sudačke krađe samo zato što je izbornik bio nezadovoljan.

Razlika je u tome što su Deschampsove tvrdnje tretirali kao predmet provjere, a ne kao gotov zaključak.

Deschampsovo opće nezadovoljstvo suđenjem može se djelomično razumjeti. Barton nije djelovao potpuno uvjerljivo u disciplinskom vođenju utakmice, a nekoliko situacija ostavilo je prostor za raspravu.

Ipak, analiza dviju najvažnijih odluka ne potvrđuje tezu da je Francuska bila oštećena.

Kazneni udarac nakon Digneova prekršaja na Yamalu bio je ispravno dosuđen. Digne je zakasnio, promašio loptu i udario protivnika. Njegova namjera nije presudna.

Kod Oliseova starta Barton je pogriješio jer nije pokazao karton. Međutim, ta je pogreška išla u korist Francuske.

Može se raspravljati je li Olise trebao dobiti žuti ili crveni karton. Ne može se ozbiljno braniti odluka da ne dobije ništa.

Deschamps zato ima pravo kritizirati Bartonovu nedosljednost i upravljanje utakmicom. Međutim, kazneni udarac nije primjer lošeg suđenja. Upravo suprotno, radi se o pravilno prepoznatom neopreznom prekršaju, dosljednoj primjeni Pravila i kriterija (iz prijašnjih utakmica) te ispravnoj uporabi VAR tehnologije.