Dok se bliži Svjetsko prvenstvo 2026., raste dojam da je nogomet sve manje sport, a sve više globalni proizvod. Turnir će prvi put imati 48 reprezentacija i čak 104 utakmice, u 16 gradova SAD-a, Kanade i Meksika.
U pozadini povećanog formata nalaze se i jasni komercijalni interesi FIFA-e, zbog čega dio nogometne javnosti strahuje od daljnje “amerikanizacije” igre.
Proširenje Svjetskog prvenstva: više utakmica, manje kvalitete?
FIFA je 2017. jednoglasno odlučila proširiti Svjetsko prvenstvo na 48 momčadi od izdanja 2026. godine, uz novi format i znatno veći broj utakmica.
Argument FIFA-e je jasan: više reprezentacija znači uključivost, nova tržišta, više navijača i veća globalna gledanost.
Kritičari, međutim, upozoravaju da:
- se povećava rizik slabijih i nezanimljivih utakmica u ranoj fazi,
- se širi kalendar, što dodatno opterećuje igrače i klubove,
- natjecanje gubi na eliti i ekskluzivnosti, a dobiva na volumenu.
Bivši predsjednik FIFA-e Sepp Blatter je u razgovoru za CBS Sports nazvao prošireni format “čudovištem koje je pušteno s lanca”, upravo zbog bojazni da kvantiteta potiskuje kvalitetu.
Slične kritike stižu i od liga i klubova. Sky Sports prenosi kako su španjolska La Liga i predstavnici europskih liga već su ranije optužili FIFA-u da širenjem SP-a i drugih natjecanja pokazuje “potpuni nedostatak poštovanja prema ligama” i sportskom kalendaru, stavljajući komercijalne interese ispred sportskih kriterija.
Infantino i “104 Super Bowla”: američki model kao uzor
Predsjednik FIFA-e Gianni Infantino otvoreno komunicira SP 2026. kao mega-event. Više je puta izjavio da će Svjetsko prvenstvo u SAD-u, Kanadi i Meksiku biti ekvivalent “104 Super Bowla u jednom mjesecu”, naglašavajući njegovu komercijalnu i zabavnu dimenziju.
Takva retorika dio navijača i analitičara čita kao pokušaj “amerikanizacije nogometa”:
- fokus na spektakl, TV produkciju i sponzore
- prihvaćanje modela s puno prekida, sadržaja oko utakmice i agresivnim marketingom
- stavljanje naglaska na “show” ispred same igre
Pritom se već vode rasprave o dinamici rasporeda, putovanjima između gradova i potencijalnim dodatnim pauzama koje bi mogle pogodovati televizijskom programu i oglašivačima. Klimatski i logistički utjecaj tako velikog turnira također je pod povećalom, uključujući i dimenziju okoliša i potrošnje resursa – prenosi Reuters.
Nije tajna da FIFA zagovara širenje mogućnosti za službene pauze tijekom utakmica, produljena razdoblja prekida te uvođenje formata koji omogućuje dodatne marketinške aktivacije.
Gdje je u svemu tome IFAB?
IFAB je formalno neovisno tijelo zaduženo za Pravila nogometne igre: četiri britanska saveza imaju po jedan glas, a FIFA ima četiri, pri čemu je za promjenu pravila potrebna tročetvrtinska većina.
Dugoročno gledano, upravo taj odnos otvara pitanje:
ako FIFA istodobno organizira Svjetsko prvenstvo i drži pola glasova u tijelu koje odlučuje o pravilima, kolika je stvarna neovisnost IFAB-a?
Neki komentatori i analize upravljanja FIFA-om ističu da je organizacija već godinama kritizirana zbog sklonosti monetizaciji i komercijalnim prioritetima, što neizbježno utječe i na rasprave o pravilima i formatu natjecanja.
Uz to, IFAB je posljednjih godina donio niz odluka u kojima ključnu ulogu igra upravo FIFA (VAR, poluautomatsko zaleđe, nova tumačenja igranja rukom), pa dio nogometne javnosti strahuje da bi uloga IFAB-a mogla sve više skliznuti s “čuvara pravila” na formalnog potvrđivača FIFA-inih prijedloga.
Nogomet između tradicije i proizvoda
Svjetsko prvenstvo 2026. bit će presedan: više utakmica, više tržišta, više prihoda, više političke i medijske pozornosti. Ujedno će biti i test:
- hoće li se pravila i format i dalje prilagođavati logici rasta prihoda,
- ili će IFAB i nogometne zajednice zadržati granice koje štite identitet igre.
Rasprava o “amerikanizaciji” nogometa, pritisku FIFA-e na pravila i ulozi IFAB-a nije teorija zavjere nego stvarni sukob dviju vizija: nogometa kao globalnog sporta i nogometa kao globalnog proizvoda. U 2026. vidjet ćemo koja od njih je jača.
