U ovom članku detaljno objašnjavamo što je kažnjivo zaleđe (prekršaj zaleđa) prema aktualnom tumačenju Pravila 11. Zaleđe je jedno od najzahtjevnijih nogometnih pravila: navijači ga često krivo interpretiraju, a suci donose odluke u djeliću sekunde, temeljem položaja igrača, njegove kretnje i utjecaja na igru ili protivnika.
Kada se igrač nalazi u zaleđu?
Važno je naglasiti: nije svako zaleđe kažnjivo. Igrač može biti u poziciji zaleđa, ali ne počiniti prekršaj ako ne utječe na igru ili suparnika.
Igrač se nalazi u zaleđu ako se bilo koji dio njegova tijela (osim ruku) u trenutku dodavanja nalazi:
- na suparničkoj polovici terena,
- bliže vratima od lopte i pretposljednjeg suparničkog igrača (ili dvojice pretposljednjih suparničkih igrača)
Više na sudenje.net:
Pravilo 11: Zaleđe
Položaj zaleđa unutar vlastite polovice terena
Igranje rukom
VAR
Uloga VAR-a
Kviz o pravilima nogometa
Pretposljednji igrač, dvojica pretposljednjih i posljednji igrač obrane
Za pravilno razumijevanje zaleđa potrebno je razumjeti sljedeće pojmove:
- Napadač – igrač momčadi u posjedu lopte.
- Obrambeni igrač – igrač koji brani svoja vrata.
- Posljednji igrač – obrambeni igrač najbliži vlastitim vratima (često vratar, ali ne nužno i nije važan za poziciju zaleđa).
- Pretposljednji igrač – obrambeni igrač ispred posljednjeg; ključan za određivanje zaleđa. To može biti i vratar ako se između njega i vratiju nalazi suigrač. Ako se više igrača nalazi u liniji, svi igrači se smatraju pretposljednjim igračima.
Napadač je u poziciji zaleđa kada se nalazi iza linije pretposljednjeg igrača, ali to samo po sebi nije prekršaj.
Prekršaj zaleđa (kažnjivo zaleđe)
Napdač je počinio prekršaj zaleđa kada se u trenutku dodavanja lopte nalazi u poziciji zaleđa i:
- utječe na igru
- utječe na suparničkog igrača
- stječe prednost odigravanjem lopte ili ometanjem suparnika
Prekršaj zaleđa zbog utjecaja na igru
Ovo je najčešći oblik kažnjivog zaleđa.
Prekršaj nastaje kada se napadač aktivno uključi u igru, odnosno:
- dodirne loptu koju mu je dodao suigrač
- pokuša igrati loptom na način koji izravno utječe na razvoj akcije
Ako se napadač samo kreće prema lopti, ali se ne uključuje u igru, situacija se dodatno procjenjuje prema kriterijima utjecaja na suparnika.
Prekršaj zaleđa zbog utjecaja na suparničkog igrača
Igrač koji se nalazi u zaleđu može počiniti prekršaj čak i kada ne dira loptu, ako svojim ponašanjem utječe na protivnika. To uključuje situacije kada:
- onemogućava suparnika da odigra loptu ili mu zaklanja vidno polje
- uključi se u borbu za loptu i time utječe na ponašanje suparnika
- kretnjom ili pokušajem igranja lopte stvara reakciju kod protivnika
- svojim položajem ili kretanjem utječe na sposobnost obrambenog igrača da intervenira
Primjer: igrač blokira vratara ili mu smanjuje vidno polje, iako ne dira loptu. To je kažnjivo zaleđe.
Više o tome možete pročitati ovdje.
Prekršaj zaleđa zbog stjecanja prednosti
Napadač stječe prednost iz položaja zaleđa ako se lopta nakon dodavanja njegovog suigrača:
- odbije od suparničkog igrača,
- odbije od vratara (uključujući namjernu obranu),
- odbije od vratnice,
- ili dodirne člana sudačkog tima,
a napadač koji je bio u zaleđu prvi dođe u posjed takve lopte.
Za procjenu prekršaja bitan je položaj napadača u trenutku zadnjeg dodavanja suigrača, a ne trenutak odbijanja.
Nastavak igre
Nakon dosuđenog prekršaja zaleđa igra se nastavlja neizravnim slobodnim udarcem s mjesta gdje se napadač uključio u aktivnu igru ili dodirnuo loptu.
Moguće je dosuditi prekršaj zaleđa i unutar vlastite polovice terena. O tome možete više saznati ovdje.
Izuzeci – kada nema prekršaja zaleđa
Zaleđe se ne kažnjava ako igrač primi loptu izravno iz:
- udarca s vrata,
- ubacivanja (out),
- udarca iz kuta (kornera).
Specifičnosti
1. Prekršaj nad igračem koji ide prema lopti
Ako je igrač u zaleđu krenuo prema lopti, ali se još nije uključio u igru, a protivnik nad njim napravi prekršaj → sankcionira se prekršaj nad napadačem, jer se dogodio prvi.
2. Istovremeno ometanje i kontakt
Ako se napadač uključi u igru ili borbu za loptu i nakon toga suparnik počini prekršaj, dosuđuje se prekršaj zaleđa, jer je prvi nastupio napadačev aktivni utjecaj.
Što gleda VAR kod zaleđa?
Suci prilikom procjenjivanja zaleđa posebno obraćaju pažnju na:
- liniju zaleđa
- utjecaj na igru
- blokiranje vidnog polja
- reakciju obrambenog igrača
Reakcija obrambenog igrača je važna prilikom procjene utjecaja suparničkog igrača. Na primjer, napadač koji se nalazi u poziciji zaleđa propušta loptu do suigrača fintiranjem kako bi zbunio obrambenog igrača. Sudac će takav postupak kazniti prekršajem zaleđa
Najčešće pogreške navijača u tumačenju zaleđa
Unatoč sve većoj upotrebi VAR tehnologije, zaleđe je i dalje jedno od najčešće pogrešno shvaćenih pravila. U praksi se ponavljaju iste zablude koje stvaraju konfuziju tijekom utakmica. U nastavku izdvajamo najčešće navijačke pogreške u tumačenju Pravila 11.
1. “Ako je ispred obrambenog igrača – to je automatski zaleđe”
Mnogi navijači i dalje vjeruju da je svaki položaj ispred braniča prekršaj. Međutim, igrač u zaleđu ne krši pravilo dok ne utječe na igru ili protivnika. Sam položaj nije kažnjiv.
2. “Ako ne dira loptu – nema zaleđa”
Ovo je jedna od najčešćih zabluda.
Igrač može počiniti prekršaj zaleđa čak i ako ne dotakne loptu, primjerice:
- zaklanja vid vratara ili obrambenog igrača,
- uključi se u borbu za loptu,
- izazove reakciju suparnika kretanjem prema lopti.
To je tipično “pasivno–aktivno” zaleđe koje često izaziva rasprave.
3. “Vratar mora biti posljednji igrač obrane”
Vratar može biti i posljednji i pretposljednji igrač — pravilo ne ovisi o njegovoj ulozi, nego o njegovom položaju u trenutku dodavanja.
Često upravo stoperi ostaju najbliži vratima, dok je vratar iskoračen.
4. “Ako se lopta odbije od braniča – poništava se zaleđe”
Netočno.
Ako se lopta nekontrolirano odbije od obrambenog igrača ili vratara, igrač u zaleđu koji dođe u posjed lopte stječe prednost i kažnjava se.
Jedina iznimka je namjerno igranje lopte od strane braniča uz potpunu kontrolu lopte.
5. “Zaleđe se gleda u trenutku kada napadač primi loptu”
Ne.
Pozicija igrača procjenjuje se u trenutku kada suigrač upućuje dodavanje, ne kada ju napadač primi.
Ovo je jedna od ključnih razlika koju navijači često previde.
6. “Ako je VAR povukao krivu liniju – poništava se sve”
VAR linije su referentne, ali odluka se i dalje temelji na definiranim točkama kontakta i mjerenja.
U praksi, linije služe kao vizualni alat, ali suci ocjenjuju i:
- trenutak dodavanja,
- utjecaj igrača,
- njegovo kretanje i ponašanje.
Zbog toga je moguće da je igrač u zaleđu i bez klasične “uske” linije.
7. “Nema zaleđa ako su poravnati”
Točno je da se igrač ne kažnjava ako je poravnat s pretposljednjim igračem.
Problem nastaje jer gledatelji najčešće gledaju iz perspektive TV kamere, dok su linije terena paralelne samo iz VAR perspektive.
Razlika od nekoliko centimetara može biti ključna, i nevidljiva golim okom.
8. Ako VAR ne može ocjeniti zaleđe iz tehničkih ili drugih razloga, nema zaleđa
Netočno je vjerovanje da se zaleđe ne može dosuditi ako VAR iz tehničkih razloga ne može provjeriti situaciju. Uloga VAR-a je asistirati sucu samo kada postoje jasni i očiti vizualni dokazi. Ako tih dokaza nema – bilo zbog tehničkog kvara, nemogućnosti generiranja linija ili nedovoljnog broja kamera – odluka se vraća na teren.
U takvim slučajevima primjenjuje se načelo “on-field decision stands”, odnosno ostaje odluka koju suci donesu na terenu.
U SuperSport HNL-u već smo imali primjer takve situacije. Tijekom utakmice je došlo do tehničkog problema u VAR sobi, zbog čega linije za provjeru zaleđa nisu mogle biti povučene. Pomoćni sudac prethodno nije signalizirao zaleđe zastavicom, ali je naknadno putem komunikacije dao informaciju da je napadač bio u nedopuštenom položaju. Glavni sudac, želeći izbjeći zbrku, pričekao je mišljenje VAR-a, no zbog kvara sustava potvrda nije mogla biti dana.
U takvim okolnostima preostaje jedino primjena procjene sudaca na terenu, a to ponekad dovodi do kontroverzi i rasprava, iako se naknadne analize nerijetko pokažu usklađenima s pravilima. Nogomet je dinamična igra, tehnologija nije nepogrešiva, a ovakve situacije dio su realnosti modernog suđenja.
9. Prekršaj zaleđa nije moguće napraviti na vlastitoj polovici terena
Još jedna česta zabluda je da je prekršaj zaleđa nemoguć na vlastitoj polovici terena. Istina je nijansiranija.
Igrač ne može biti u poziciji zaleđa dok se nalazi na svojoj polovici, jer definicija zaleđa zahtijeva da napadač bude na suparničkoj strani terena.
Međutim, mjesto prekršaja ne određuje se prema trenutku dodavanja, nego prema mjestu na terenu gdje se igrač koji je bio u poziciji zaleđa uključio u aktivnu igru ili utjecao na suparnika.
To znači:
- igrač može biti u poziciji zaleđa na suparničkoj polovici,
- prekršaj se može realizirati – odnosno “dogoditi” – na vlastitoj polovici, primjerice, ako se vrati po loptu ili ometa protivnika nakon što je započeo akciju iz neregularne pozicije.
Ovo tumačenje često zbunjuje gledatelje, ali potpuno je usklađeno s Pravilom 11 i praksom međunarodnih sudaca.
U prošlosti je mjesto prekršaja bilo ono gdje se igrač nalazio u trenutku dodavanja lopte. Posljednjih godina to pravilo je promijenjeno, ali još uvjek zbunjuje ljubitelje nogometa.
